Gruzija 2019, drugi dio – Tbilisi

Nakon vrlo lijepih sedam dana koje smo proveli u regiji Kakheti,došlo je vrijeme za rastanak i pokret prema glavnome gradu Tbilisiju a  naš dragi drug taksista Soso sretno nas je doveo do cilja.

Tbilisi pogled
Panorama Tbilisija

Tbilisi je grad duge i burne povijesti,  458. godine osnovao ga je kralj  Vakhtang I. Gorgasali, kralj Kavkaske Iberije, države prethodnice današnje Gruzije. Sagradio ga je na mjestu gdje je tijekom lova pronašao izvor termalne vode, pa zbog toga ime grada u prijevodu znači Vruće mjesto.

stari grad 3
Stare kupelji u Abanotubaniju

Ta pozicija koja je oduševila kralja, nalazi se u drvenoj četvrti Tbilisija koja se zove Abanotubani  te se tamo i danas nalaze kupelji.  Zbog položaja Tbilisija na Starom putu svile kupanje je postalo  jako popularna aktivnost ne samo kod mještana, već i kod ljudi koji prolaze kroz grad na putu između Azije i Europe. Navodno je u 13. stoljeću u uporabi bilo preko 60 kupaonica, no danas ih ima samo oko desetak. Tbilisi se s vremenom razvijao kao značajna trgovačka postaja na putu između Europe i Azije. Njime su kroz povijest vladali razni vladari : Perzijanci, Bizantinci, Arapi, Turci. Pa 1122 opet na red dolaze Gruzijci pa su se malo izmjenjivali Mongoli, Perzijanci i Turci sve dok 1801 nisu došli Rusi čiji se utjecaj osjeća i danas.

rijeka
Pogled na Most Mira ( The Bridge Of Peace)  preko rijeke Mtkvari

Grad se prostire uz tok rijeke Mtkvari ili Kura kako je zovu Turci ili Kür za Azerbajdžance. Ova rijeka  izvire u planinama Kavkaza i onda teče kroz Tursku  zatim Gruziju i konačno kroz Azerbajdžan  gdje se  u gradu Neftčala ulijeva u Kaspijsko jezero, dužina joj je 1515 km. U gradu po nekim procjenama živi oko 1.300,000 stanovnika što je oko 1/3 populacije cijele zemlje, dakle dosta slično kao i u Hrvatskoj.

The FINANCIAL - “Our doors are always open for investors and ...
Kakha Kaladze

Zanimljivo je da je gradonačelnik Tbilisija najpoznatiji i najskuplji  Gruzijski nogometaš svih vremena , Kahaber Kakha Kaladze koji je se uspjehom nastupao za Dinamo iz Tbilisija i Dinamo iz Kijeva no slavu je stekao igrajući za Milan čak 8 sezona i sa njime igrao tri finala Lige prvaka ( 2003,2005 i 2007) . U Gruziji se uz njega veže i nesretna tragedija kada su mu 2001 godine otmičari oteli brata Levana te tražili otkupninu koja nije plaćena, pa je 2005 godine brat pronađen mrtav.

Za boravka u Tbilisiju smjestili smo se u hotelu Ameri Plaza – http://www.ameriplaza.ge  , dobrom i ugodnom hotelu sa standardne 4* . U Tbilisiju inače ima jako puno hotela za svačiji džep, od onih luksuznih sa 5* pa sve do hostela. U gradu smo primijetili dosta turista iz Arapskih zemalja poput Irana, Saudijske Arabije, Kuvaita, Katara , pa tako u zgradi gdje je smješten hotel postoje i zasebni apartmani i luksuzni stanovi koje većinom uzimaju gosti iz Arapskih zemalja.

Ameri Plaza-1
Ameri Plaza

Boravak u hotelu  “Ameri Plaza” je predstavljala odličnu vrijednost za novac i cijena za četiri noćenja sa doručkom za dvije osobe je bila  666,00 Gel ili 222,00 € .

Ameri Plaza -2
Soba u Ameri Plaza

Hotel je vrlo čist ,uredan sa dosta dobrim doručkom i smješten je na dobroj poziciji. Sa svojom arhitekturom visoke zgrade u socijalističkom stilu,jako me podsjeća na Zagrebački hotel Panorama na Trešnjevci. Zapravo je čak smješten na sličnoj udaljenosti od centra grada kao i Panorama od centra Zagreba, dakle možemo zaključiti da smo boravili na  Trešnjevci u Tbilisiju.

Božićni sajam Tbilisi
Božićni sajam

U Tbilisiju smo došli točno između pravoslavnog Božića i Nove godine pa smo tako mogli prošetati po njihovom  Božićnom sajmu koji je bio postavljen jednom večem trgu te je dosta sličio na naše sa kuhanim vinom i svim ostalim svjetlucavim ukrasima koji prate vrijeme Božića i Nove godine.

Božićni sajam 2
Božićna dekoracija

Osim dobih vina imali smo priliku i kušati i nekoliko jako dobrih Gruzijskih “Craft piva” , jer Gruzija je zemlja sa izvrsnom vodom što je izvrstan start za proizvodnju  dobrih Craft pivovara.

Craf
Craft pivo iz Tbilisija “MTA 90”

Zanivljivo da smo naletjeli i na Craft pivo Kozlović koji dolazi iz najveće Gruzijske Crnomorske luke, grada Batumi.

97746961_747582485779392_1571888151218094080_n
Pivovara Kozlović

Zanimljivo je da smo u blizini hotela naletjeli na “Billy Burker’s Irish Pub”, mjesto u kojem se većinom skupljaju zapadnjaci koji žive u Tbilisiju. Mi smo slučajno ušli u njega te je na naše veliko iznenađenje na jednom od četiri velika TV ekrana upravo počinjala rukometna utakmica sa Svjetskog rukometnoga prvenstva koji se održavao u Njemačkoj, pa smo tako skoro svaku večer bili redovni gosti .

rukomet
Rukomet na TV-u u Irish Pubu

Sport je u Gruziji jako popularan , no zanimljivo je da je na prvome mjestu po popularnosti zapravo Ragbi, potom su nogomet i košarka i borilački sportovi. Sa terase naše hotelske sobe lijepo se je  vidjelo  nogometni stadion  najboljeg kluba svih vrenena u Gruziji. Stadion nosi ime Dinamo Arena – “Boris Paichadze”.

Dinamo arena-1
Ulaz na stadion

Stadion je nazvan po legendarnom Gruzijskom nogometašu iz pedesetih godina prošlog stolječa kada je Dinamo Tbilisi igrao zapaženu ulogu u Sovjetskoj ligi te u dva navrata bio i prvak države (1964 i 1978 ) ali najveći uspjeh napravili su 13.5 1981 kada su u finalu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova pobijedili u Istočnoeuropskom finalu  Carl  Zeiss iz Jene sa 2:1.  Stadion je sagrađen  1976 godine te danas ima kapacitet 54.000 , no rekord drži uzvratna utakmica protiv Liverpoola u Kupu prvaka kada se je natiskalo 110.000 ljudi -Dinamo-Livepoola 3:0.

Dinamo arena -2
Unutrašnjost stadiona

Bez problema smo prošli pored ljubaznog čuvara  te smo uspjeli napraviti par slika. Na njemu je Gruzija u kvalifikacijama za Euro 2012 pobijedila Hrvatsku sa 1:0, 26.3.2011 i to smatraju drugom od dvije najvećim uspjehom  u svojoj mladoj povijesti , prva je kad su  sa 1:0 savladali mrsku Rusiju godine 2003 , tada ih je trenirao naš poznati trener Ivo Šušak.

Glavni trg u Tbilisiju danas nosi ime Trg slobode a ranije u povijesti je bio poznat kao Erivansky trg u Carskoj rusiji ili pak u SSSR-u kao Berijin trg ili Lenjinov trg .

288096fae158451baf5cb484818fac34
Trg slobode

Do njega vodi prostrana avenija Rustaveli u kojoj se nalazi mnogo važih građevina. Već prvi dan dobro smo ispitali širi centar grada i jako je lijepo uređen, apogotovo je zanimljiv stari dio grada koji se nalazi na desetak minuta lagane šetnje od glavnog trga. Ono što treba istaknuti je da smo cijelo vrijeme boravka u Tbilisiju svugdje imali izvrstan WI-FI signal i da se je uz Google maps bilo lako snalaziti se.

Eno gastronomska scena u gradu je vrlo dobra, te ima dosta dobrih restorana ali i dosta restorana brze hrane u kojima se većinom hrani domaće stanovništvo.  U starom gradu nekih deset minuta šetnje od Glavnog trga prema Metekhi mostu koji  je je glavni cestovni most u gradu, otkrili smo jako fini lokal po imenu  “Organique Josper grill bar”.

organiq
Tabla na ulazu u restoran “Organique Josper grill bar”

Nismo se previše oslanjali na preporuke sa Tripadvisora jer su se one pokazale poprilično nepouzdane , već smo išli na vlastitu ugostiteljsku intuiciju koja nas nije iznevjerila. Na ulazu u restoran je postavljena sjajna iscrtana tabla koja označava i pokazuje iz kojeg kraja Gruzije dolaze koji proizvodi.

Organique menu
Jelovnik “Organique Josper grill bar”

Lokal je jako lijep i moderno uređen a na meniju dominiraju mesna jela, kao što možete vidjeti iz priloženog menija cijene su za naše prilike vrlo korektne, cijene su navedene u GEL a omjer sa Eurom je 1:3 .

polica org
Promotivna polica sa vinima

Restoran je raspoređen na dva kata, no pošto je bio siječanj dakle skroz van sezone, nije bila neka prevelika gužva .

gornji kat
Unutrašnjost restorana “Organique Josper grill bar”.
predjelo org
Hladno predjelo
janjeći kotlet
Glavno jelo-Janjeći kolteti

Tbilisi ima prekrasno izletište  Mtatsminda Park koji je smješten na vrhu brda Mtatsminda s pogledom na Tbilisi. Na vrhu brda dominiraju   veliki kotač  “Giant Wheel” poput Londonskog koji je i  najposječenija atrakcija u parku Mtatsminda, visok je 65 m.  Ovaj divovski kotač završava jednu krug  za 10-12 minuta, a visinom se ističe i TV toranj.

teleferika 1
Pogled iz uspinjače 1.

Park Mtatsminda se nalazi na 770 metara visine, najviša je  točka Tbilisija, rasprostranjen je  na površini većoj od 100 hektara.  Dobro je povezan sa gradom i okolicom  ali najatraktivniji je dolazak uspinjačom koja je sagrađena davne 1905. godine. Uspon počinje u ulici  Chonkadze  te je duljina  pruge 501 m a uspon je  pod kutom  od 30 °.

teleferika 2
Pogled iz uspinjače 2.
teleferika 3
Selfi iz uspinjače :))))
na vrhu
Restoran Funicular

Na vrhu brda odmah po izlasku iz uspinače smještena je velika zgrada sa trgovinama i restoranom Funicular koji ima zasigurno jedan od najljepših pogleda u gradu. U parku je smješteno i bezbroj ostalih ugostiteljskih objekata te nekoliko zabavnih parkova za djecu.

Na donjoj adresi možete pogledati kako virtualno izgleda park :

https://www.google.com/maps/place/Tbilisi+TV+Tower/@41.6958364,44.7853642,3a,90y,1.02h,99.32t/data=!3m8!1e1!3m6!1sAF1QipPrrDD2ilufPbCtTe6vKGJVeHiijD7cuggntMOk!2e10!3e11!6shttps:%2F%2Flh5.googleusercontent.com%2Fp%2FAF1QipPrrDD2ilufPbCtTe6vKGJVeHiijD7cuggntMOk%3Dw203-h100-k-no-pi-10-ya331-ro-0-fo100!7i10752!8i4632!4m7!3m6!1s0x40440cc1b4397b5d:0x9730625204abb6df!8m2!3d41.69577!4d44.784917!14m1!1BCgIgARICCAI

Zadnji dan našeg boravka posjetili smo također jedan vrlo važan monumentalni  spomenik  “Majka Gruzije” ili  “Kartlis Deda”. Kip je postavljen na vrhu brda Sololaki 1958. godine, kada je Tbilisi proslavio svoju 1500. obljetnicu. Istaknuti gruzijski kipar Elguja Amashukeli dizajnirao je dvadeset metara visok aluminijski lik žene u gruzijskom nacionalnom ruhu. Ona simbolizira gruzijski nacionalni lik: u lijevoj ruci drži zdjelu vina kako bi pozdravila one koji dolaze kao prijatelji, a u desnoj je ruci mač za one koji dolaze kao neprijatelji.

dji-0811-5
Majka Gruzije

Za zadnji dan nakon obilaska Majke Gruzije posijetili smo i jedan dosta hvaljeni restoran  Culinarium Khasheria, koji je lociran u  dijelu grada odmah do  starih kupelji u Abanotubaniju .

stari grad 1
Interijer restorana  “Culinarum Khasheria”

Vlasnica restorana je poznata Gruzijska chefica Tekuna Gachechiladze koja ga je  pozicionirala kao restoran koji se specijalizirao za zdravu, “gruzijsku kuhinju protiv mamurluka”. Objek je jednostavno namješten,toplog izgleda i svijetlih boja, dobro je posiječen. Ima mali jelovnik i u odnosu na ostale lokale malo je skuplji te je kako bi se reklo fency lokal za mlade bolje platežene klijente, a vikendom radi do 02:00 ujutro da bi se party klijentela imala gdje okrijepiti.

stari grad 2
Ulaz u “Culinarum Khasheria”

Za kraj po prvi puta u životu dočekali smo i pravoslavnu Novu godinu točno noč pred odlazak iz ove lijepe zemlje. Krajnji zaključak je da smo se jako lijepo proveli i da bismo se vrlo rado ponovno vratili. Gruzija krije mnogo lijepih mijesta , ima izvrsnu hranu i vina ,ljudi su dragi i dobri i ako se želite dobro provesti preporučam da posijetite ovu lijepu zemlju.

img_2540
Novogodišnji vatromet u Tbilisiju

 

Gruzija 2019, prvi dio – regija Kakheti

Planiranje godišnjeg odmora vrlo je zahtjevna disciplina, pogotovo ako se odlučite za posjetu nekoj malo daljoj i relativno nepoznatoj zemlji. Tako smo se lanjske godine (4-15 siječnja 2019),  supruga Karin i ja odlučili zaputiti u kolijevku vinove loze u Gruziju. Nismo znali što nas čeka u toj dalekoj zemlji koja je smještena na povijesno nemirnom području između Crnog mora , Kavkaza, Azerbajdžana, Armenije i Turske . Provjerili smo na internetu što se piše o Gruziji i kritike  su zapravo bile  jako dobre, pogotovo za glavni grad Tbilisi.

Munich Airport 5-Star Rating - Skytrax
Zračna luka “Franz Josef Strauss”  – München

Karin je sistematski ispitala sve mogućnosti puta i kao najbolja kombinacija bio je let avionom München-Tbilisi. Karte smo kupili šest mjeseci unaprijed te je cijena povratne karte bila oko 600 € za oboje. Pošto smo letjeli 4.siječnja navečer krenuli smo autom dan ranije sa nočenjem u Austriji, no gužva je drugi dan na auto putu kroz Austriju i Bavarsku bila jako velika zbog  povrataka brojnih ljudi iz južnih krajeva sa Božićno-Novogodišnjih praznika. Avions na liniji   München-Tbilisi s dolaskom iz Düsseldorfa trebao je poletiti u 22:00 h, no krenuli sa malim zakašnjenjem od 45 minuta oko 22:45 . Ugodan let je trajao 4 sata a pošto je Tbilisi u vremenskoj  razlici od + 3 sata sletjeli smo 5. siječnja u 4:45 ujutro.

Tbilisi Airport
Zračna luka “Shota Rustaveli”- Tbilisi

Kad smo sletjeli dočekalo nas je prohladno jutro, te mi je odmah  za oko zapeo ogroman Jumbo plakat sa objavom “We celebrate 8000 harvest”. Dakle Gruzijci  za sebe tvrde da imaju  8.000 berbi, i marketinški se pozicioniraju kao zemlja iz koje je loza potekla. Kao dokaz navode godinu 5980. prije Krista  jer  su pronašli glinene posude sa kemijskim tragovima u ostacima posuda starih oko 8000 godina, dakle Gruzijski znanstvenici  tako imaju  najstariji poznat dokaz o proizvodnji vina. 

The wine region appellations of Georgian wine · Hudin
Mapa vinskih regija Gruzije.

Naše putovanje odlučili smo podijeliti na dva dijela, prvo smo odlučili posjetiti njihovu najznačajniju vinsku regiju Kakheti i zauzima vrlo značajno mjesto u vinskoj priči Gruzije. Naše prvo odredište bilo je malo mjesto Kisiskhevi , smješten samo pet kilometra od glavnog grada regije, Telavija, koji ima oko 50,000 stanovnika. Smjestili smo se u prekrasnom wine & spa resortu  Schuchmann  ( http://www.schuchmann-wines.com ) . Prvi puta sam čuo za ovo mjesto 2012 godine na sajmu vina Pro Wine u Düsseldorfu gdje je ova vinarija predstavljala svoja vina. Vinariju je osnovao Njemački poduzetnik Burkhard Schuchmann  2009 godine.

20190105_102314
Kuća koju koristi vlasnik Burkhard Schuchmanna kad bude na posjedu.

Razdaljina od Tbilisis do Telavija nije velika, nešto kao Rijeka -Zagreb ali najkraći put vodi preko planinskog dijela pa je put trajao preko dva sata drndanja po lošim cestama , slično kao pred 30 godina starom cestom kroz Gorski kotar. Postoji i bolja cesta koja  je dosta zaobilazna te put vodi kroz nizinu ali duže traje. Sa hotelom smo dogovorili  transfer od Aeorodroma do hotela te očekivali profesionalan pristup,pa ipak je Njemac vlasnik. No nažalost manager je  Gruzijac koji nam je poslao tip sa privatnom starim vozilom a lik je izgledao poput negativca iz James Bonda.

20190105_102248-1
Pogled sa terase apartmana na Kavkaz.

Vinarija Schuchmann je vrlo moderno uređena te ima prekrasan pogled na Kavkaz koji djeluje zaista impresivno. Ispod hotela nalaze se vinogradi a u nastavku je smješten gospodarski dio imanja sa  prostorom za rekreaciju koja sadrži teretanu i sobu sa biljarom te stolnim tenisom.

20190105_132326-1
Glavna zgrada vinarije.

U sastavu vinarije je jako dobar restoran koji radi cijeli dan, te vinski spa centar,ali pošto smo bili u zimskom periodu a oni imaju samo vanjski bazen nije bilo ništa od kupanja. Cijena noćenja za dvije osobe sa doručkom je oko 80,00 € po danu a cijene hrane i vina su u restoranu za naše prilike veoma povoljne. Službena Gruzijska valuta je GEL (Gerorgian lari) i nekakav omjer sa Eurom je 1,00 € : 3,00  . Nakon što smo se naspavali jer nam se je ipak desio mali “Jet lag” ,odlučili smo malo prošetati po selu, malo su nas čudno gledali ali mi nismo odustali. Na ulazu u resort nalaze se uniformirani naoružani stražari koji patroliraju i okolo cijeloga posjeda.

Ulazu u resort  “Schuchmann”
Selo kod podruma 1
Prizor iz sela
Plinska instalacija je nadzemna u starim cijevima barem 50 godina starim
Trafostanicu je također malo načeo zub vremena.

Sela doslovno izgledaju kao u našim krajevima pred mnogo godina a infrastuktura im je u stanju kakvu su je pred više od 30 godina ostavili Sovjeti. Pošto je razgledavanje sela kratko trajalo krenuli smo do Telavija, ljubazni domaćini pozvali su nam taxi te smo imali sreće da smo odmah prvi dan naletjeli na dragog Sosu :))) kako nam se taksista predstavio. Pravo ime mu je Josif i priča sasvim solidan Engleski jer je živio i radio u Irskoj tri godine. Soso je bio naš vodič i vozač sve dane koje smo proveli u ovome kraju. Ljubazno nas je provezao gradom objasnio što treba vidjeti i posjetiti. Napominjem da su im lokalne ceste dosta loše i pune rupa. Iznenađenje je to što je 1/3 vozila Japanske proizvodnje sa volanom  sa desne strane. Kako nam je Soso objasnio takva vozila su u dobrom stanju ali su 30% jeftinija od Europskih rabljenih vozila. 

Sopmen ploča palim borcima u petodnevnom ratu iz 2008 u crntru Telavija. Svijetlom bojom su na spomeniku označene odmetnute pokrajine.

Politička situacija u Gruziji je vrlo specifična te je od svoje samostalnosti opterećena lateralnim sukobima sa Rusijom, još od osamostaljenja 1991 godine. Vlada u Tbilisiju praktički ne kontrolira 1/3 teritorija koju zauzimaju Abhazija ( 300.000 stanovnika) i Južna Osetija ( 80.000 stanovnika). Ove pokrajine se nalaze pod Ruskim patronatom i većinski su nastanjene sa Ruskim stanovništvom. Mikheil Saakashvili bio je Gruzijski predsjednik u dva mandata te je uz pomoć Amerikanaca pokušao vojnim putem vratiti Južnu Osetiju u petodnevnom ratu 07-12.08.2008 godine. No Rusi su reagirali promptno i dali Gruzijcima do znanja da se ne šale i došli su im na 50 km od glavnog grada, te su Gruzijci morali priznati poraz.

Telavi centar
Centar Telavija

Telavi je jako simpatičan gradič, centar je mali sa širokim ulicama a primjetili smo puno pasa lutalica. Pitali smo Sosu kako  je to moguče,  rekao nam je doslovno : “Pa vlada se nezna pobrinuti za ljude akamoli če za pse”.  Telavi je kroz povijest bio važno i veliko političko i upravno središte na Kavkazu. Do 1762. godine, pretvorio se u drugi po važnosti grad u državi nakon Tbilisija. Kasnije postaje dio Ruskog carstva te mu se gospodarstvo sastoji od male industrije, trgovine i poljoprivrede. Danas stanovništvo živi dosta teško, nezaposlenost je dosta primjetna a mjesečna plaća od 600,00 GEL-a ( 200,00 €) smatra se jako dobra. U veljači su bili vjerovatno regionalni izbori pa je bilo dosta plakata , nisam razumio što piše ali poruke političara su svugdje iste :)))) GLASAJTE ZA MENE.

Gruzija izbori
Predizborni plakat.

Prvi vinski podrum koji smo posjetili je upravo onaj gdje smo boravili te redovito pili njihova vina. Oni vina dijele na Europski stil koji je sličan našim vinima te je odležavao u inoxu  i Tradicionalna vina koja su provela maceraciju od 5 mjeseci u amforama ili kako se lokalno zovu Qvevri. Domaćin u razgledavanju podruma nam je bila mlada sommelierka Keti što je zapravo skraćenica od tradicionalnog Gruzijskog imena Ketevan. Mlađa generacija poput drage Keti izvrsno vlada Engleskim jezikom ali znaju i Ruski, dok je  starija generacija malo slabija sa Engleskim ali znaju Ruski.

keti podrum
Keti nam pokazuje podrum sa Kvevrima.

Gruzijci imaju preko 500 autohtonih sorti grožđa no u nekoj redovitoj uporabi je 10-15 % kako su mi rekli neki enolozi. Najpoznatije sorte grožđa jesu Rkatsiteli ( bijelo ) i Saperavi ( crveno). Osobno su mi se od bijeloga još svidio Kisi a od crvenog Tavkveri. Rade i dosta kupaža a sade se i internacionalne sorte grožđa. Više informacija možete pronači na :                          https://www.winesgeorgia.com/site/grape-varieties 

Vino sorte Kisi iz Qvevrija-Amfore

Po dolasku u Gruziju Schuchmann je kupio 120 ha zemlje od čega je 60 ha trenutno pod vinovom lozom, a najstarije vinograd je  posađene 1986. godine. Preko 60% vinograda zasađene sa vodećom Gruzijskom sortom grožđa Saperavi, od kojega rade izvrsna crvena vina, 15 % vinograda otpada na vodeću Gruzijsku bijelu sortu  Rkatsiteli. A ostatak otapada na Gruzijske sorte Mtsvane i Kisi, te introducirane internacionalne sorte Chardonnay,  Malbec, Merlot, Cabernet Sauvignon i Cabernet Franc. Vina su im podijeljenja u dvije kategorije, prva je Europski stil koja nosi naziv “Schuchmann wines” a druga je tradicionalni stil koji odležava u amfori i nosi naziv Vinoterra wines.

Vino sorte Rkatsiteli iz Qvevrija-Amfore

Gruzijska kuhinja je jako zanimljiva i ima mnogo specijaliteta, ako bismo usporedili sa bivšom Jugoslavijom, bila bi to neka nekakva mješavina bosanske, makedonske i srpske kuhinje. Gruzijski restorani su jako cijenjeni u svim zemljama bivšeg SSSR-a a ima ih po cijelom svijetu. Osobno mi se jako svidio Khinkali, koji dosta sliči na raviole punjene sirom. Khachapuri je također poznato jelo a zapravo je kruh sa sirom te ponekad sa jajem. U Gruzijskoj kuhinji koriste dosta raznih mesnih jela te riječne ribe. Također imaju jako dobrih mekanih sireva .

Khinkali
Khinkali
lifkha
Khachapuri

Posebna je priča tradicionalno pečenje kruha u peči koja liči na okno bunara. U vinarijama nude posjetiteljima  i masterclas za pečenje kruha na tradicionalni način.

5b28ef3003dcbc137d7a1e4c919e9a21
Gruzijski tradicionalni način pečenja kruha u vinariji Shumi

U susjednom mjestu Tsinandali smještena  također jako dobra vinarija “Shumi Winery” te smo odlučili posjetiti i nju . Kod njih smo kušali jako dobra vina a kroz priču nas je vodio mladi vodič Davit, koji vlada odličnim Engleskim jezikom i dva sata su vrlo brzo prošla. Degustacija šest vina sa zalogajima i razgledavanje vinarije koštao je 5,00 € po osobi.

Shumi winery ulaz
Ulaz u vinariju Shumi

Vinarija Shumi osnovana je  2001. godine, a riječ “Shumi” znači istinsko, nerazrjeđeno vino. Vinarija danas ima vlastitih 300 hektara vinograda, a dominiraju tipične autohtone sorte grožđa.

Shumi winery wineyards
Razni nasadi internacionalnih loza

U Shumiju kao zanimljivost  imaju male nasade raznih internacionalnih sorti grožđa , pa smo tako naišli na neke nama bliske poput : nekoliko malvazija,croatine, terana i refoška.

Shumi winery kvevri
Kvevri u vinariji Shumi

Desetak minuta hoda od vinarije  uz cestu smješten je povijesno vrlo bitan muzej za Gruziju , koji nosi ime po princu  “Alexander Chavchavadze”.

eb10cdf316d23fb5b0463b22d8bc4492-chavchavadze-estate
Muzej “Alexander Chavchavadze”

Princ Aleksandar Chavchavadze (1786.-1846.) bio je jedan od najživopisnijih i najutjecajnijih likova u povijesti Gruzije. Tu se nalazi i prekrasni park koji je napravljen u Engleskom stilu sa raznim biljkama i egzotičnim drvečem. Aleksandar Chavchavadze imao je mnogo zasluga za napredak Gruzije, no u ovome slučaju istaknuti ćemo da je prvi iz Bordeauxa u Gruziju donio i primijenio Europske vinogradarske tehnike .

7929568a8af9
Hotel Radisson Collection
Radisson Blue hotel
Unutrašnjost hotela Radisson Collection

Upravo u vrijeme našeg boravka u  Tsinandaliu je otvoren luksuzni  hotel “Radisson Collection” . Ovo luksuzno zdanje naslanja se na park preko kojeg se dolazi iz muzeja “Alexander Chavchavadze”, te ima i jako lijepi koncertni prostor u obliku ljetne terase.

Treća vinarija koju smo  posjetili zove se Khareba  i smještena je u mjestu Kvareli. Ovaj mali gradić koji je smješten u dolini rijeke Alazani koja izvire na Kavkazu a završava u akumulaciji kod grada Mingachevir u Azerbejdžanu, te rijeka jednim dijelom čini i prirodnu granicu između ove dvije zemlje. Od Telavija do Kvarelija ima oko sat vremena vožnje kroz živopisne krajolike, koje su nam prošle brzo i ugodno jer nam je naš taksist i vodič Soso putem objašnjavao kuda se vozimo i povijest ovoga kraja.

Vinarija Khareba 3
Park u sastavu vinarije Khareba

Jako zanimljiva vinarija jer je zapravo smještena u tunelu duljine 7,7 kilometara koji je  ukopan u brdo. Pedesetih godina prošlog stoljeća socijalističke gradske vlasti htjele su napraviti metro koji bi spajao dva djela grada, no odustali su od te nakane pa je tunel godinama stajao neiskorišten. Početkom šezdesetih godina tunel je pretvoren u vinariju a svečano otvaranje bilo je 1962 kada je tu održan svjetski kongres OIV-a.

 

Vinarija Khareba 1
Ulaz u vinariju Khareba

Ovaj kompleks godišnje posjeti na tisuće turista a unutrašnjost mu je  ispunjena sa najboljim  vinima Vinarije Khareba, a turisti imaju priliku kušati i naravno kupiti ,više od 30 etiketa . Zanimljivo je da i oni  kao i ostale vinarije  nude gostima sudjelovanje u raznim aktivnostima, kao što su: postupak destilacije Gruzijske rakije “Chacha” te tradicionalno Gruzijsko pečenje kruha.

 

Vinaruja Khareba 2
Pogled na brdo ispod kojeg je smještena vinarija Khareba

Posebno je za turiste ugodno i praktično ljeti kada se vani temperatura penje do 40 stupnjeva a u vinariji je duplo niža. kako su nam rekli domaćini, posjetitelji se iz klimatiziranih autobusa samo premjeste u vinariju te ne osjete vrućinu u velikoj mjeri.

Vinarija Khareba unutrašnjost 2
Reprezentativni hodnik sa starim zanatima

U ljetnoj sezoni znaju imati po 20 autobusa odjednom, no dosta su dobro organizirani te sve funkcionira jako dobro. Kad smo mi posjetili vinariju bila su samo dva autobusa te je izgledalo kao da su došla dva automobila jer gužve uopće nije bilo. U dugačkim hodnicima imaju i prikaze raznih tradicionalnih alata te  odležavanja vina u Amforama.

Vinarija Khareba unutrašnjost
Degustacijski dio

Naša posjeta trajala je oko dva sata a na povratku naš taksista-vodič  Soso nas je odveo na izletnićko jezero Ilia, koje ljeti posječuje mnogo kupača te se na njemu odvijaju razne zabave za stanovništva Kvarelija. Kako nam je Soso rekao tu se stanovništvo okuplja i vikendom te posebno za praznik rada 1.maj koji se i kod njih jako cijeni. Poludnevni angažaman majstora Sose kao vozača i vodiča stajao na se 60,00  ₾ ( Gruzijski lari ) ili 20,00 €.

Izletničko jezero
Jezero Ilia

Soso nam je preporučio da obavezno  stanemo i pored poznatog dvorca “Gremi” koji predstavlja vrlo važan spomenik u povijesti regije Kaheti.  Gremi je bio glavni grad Kraljevine Kaheti u 16. i 17. stoljeću. Osnovao ga kralj Levan , djelovao je kao živahni trgovački grad na putu svile i bio je kraljevska rezidencija sve do 1615.

Dvorac na putu
Dvorac Gremi

Tada je glavni grad premiješten u  Telavi, a veliki dio stanovništva  činili su Armenci. Grad je  zauzimao površinu od 40 hektara i bio je sastavljen od tri glavna dijela:

  • kraljevske rezidencije na tri kata sa vinskim podrumom
  • trgovačkog naselja
  • kompleksa crkve Arhanđela Mihaela i Gabrijela

Od 2007. godine, spomenici u Gremiju predloženi su za uvrštavanje u UNESCO-ve svjetske baštine.

Wc kod dvorca na putu
Toalet za posijetitelje

Na godišnjoj bazi ovaj zanimljiv spomenik posjeti mnogo turista no moraju još malo poraditi na pratećoj infrastrukturi, kao što su parking i toalet za posjetitelje.

Ovce na cesti kod dvorca
Pogled sa vrha dvorca

Sedam dana ( 5-11.01 ) je u regiji Kaheti vrlo brzo prošlo i trebali smo krenuti put glavnoga grada Tbilisija. Vozio na je dragi taksista prijatelj Soso sa kojim smo dogovorili transfer za 100,00  ili 33,00 €. Put je trajao oko dva sata jer su ceste dosta loše, no vrijeme je bilo prekrasno te smo se zaustavili na jednom prjevoju koji je na oko 1300 m nadmorske visine.

Prijevoj
Prijevoj Gombori

Zaključak bi bio da smo se lijepo proveli, da nije bilo toliko hladno koliko smo očekivali. Vidjeli smo jednu lijepu regiju, veselih i srdačnih ljudi koja je još uvijek u post Sovjetskoj tranziciji. Na bivši SSSR podsječaju mnoga napuštena vojna zdanja poput  velike  vojne  baze u klancu Gombori u kojoj je nekad bila stacionirana kompletna tenkovska divizija. Sva ta zdanja još nisu dobila prenamjenu te sada izgledaju oronulo i napušteno .

Prijevoj 2
Prekrasan pogled sa prijevoja Gombori na pola puta Telavi – Tbilisi.