Author: eperdec
Volim jesti i piti i moja mišljenja dijeliti sa drugima
Enoteka, 21.06.2020-Babić, 2017, vina Markus, Primošten, Sjeverna Dalmacija
Enoteka, 14.06.2020-Malvazija istarska, 2017, vina Leonardo Palčić, Dajla, ZOI Hrvatska istra
Hrvatski sommelier klub predstavlja : Degustacija Malvazije istarske, berba 2018
Degustacija na slijepo Malvazija istarska , berba 2018 – by Lanterna
U zadnjih desetak godina često se u vinskim razgovorima dolazi do zaključka da malvazije istarske previše rano izlaze na tržište i da neke zapravo budu popijene a da nažalost nisu stigle dostići vrhunac kvalitete . Često sam se uvjerio da velik broj klijenata pije “etikete” a ne vina, no to je naša stvarnost koju moramo prihvatiti takvom kakva je. Domaći gosti su ti koji vrlo brzo početkom svake godine počinju inzistirati na mladim i sviježim malvazijama , dok se strancima ipak više sviđaju malo odležanije. Ova nesreća, zvana Corona virus, nam je ipak priuštila mogućnost da pijemo malvazije koje su dobro sazrile, pa se je većina nas mogla uvjeriti da malvazije mogu trajati i da nisu jedno godišnja vina. Već dugo imam želju da odradim jedno paralelno kušanje malvazija kad su u naponu snage kao što je sada berba 2018, te mi se je želja konačno ispunila. Prvo je trebalo sastaviti komisiju te sam kontaktirao drage kolege i predstavio ideju i svi su je sa oduševljenjem prihvatili, a pozitivna je bila i reakcija vinara sa koje sam kontaktirao. Degustacija je odrađena u nedelju 7.6, u restoranu Lanterna u Pješćanoj uvali koji se uz svoj wine bar “Wine & Tapas” promiče u jedno od najkvalitetnijih vinskih destinacija u Istri.
Komisija
- Karin Rupena Perdec, sommelier
- Dragan Ružić, sommelier
- Žan Peruško, sommelier
- David Diković, enolog
- Filip Božić, sommelier
- Sandi Paris, sommelier
O vinima se brinuo i posluživao : Fabijan Šantić, sommelier
Supervisor : Emil Perdec, sommelier
Selekciju vina sam osobno odradio, te sam se odlučio na deset vina iz različitih dijelova Istre , sa različitog teroira. Naravno da će netko imati komentara na odabir, jer u Istri imamo jako puno dobrih malvazija, no nije mi bio cilj iči pre široko, nego uzeti jedan presijek kvalitenih i dokazanih vina.
Na slici od lijevog na desno :
- Malvazija istarska “Alba”, vina Matošević, Krunčići
- Malvazija istarska ” Crna zemlja”, vina Cattunar, Nova Vas
- Malvazija istarska “Festigia”, vina Laguna, Poreč
- Malvazija istarska “Sonata”, vina Dobravac, Rovinj
- Malvazija istarska, vina Marijan Arman, Narduči
- Malvazija istarska, vina Damijanić, Fuškulin
- Malvazija istarska, vina Coronica, Koreniki
- Malvazija istarska “Montiron”, vina Medea, Vodnjan
- Malvazija istarska, vinarija Dvorac Belaj, Cerovlje
- Malvazija istarska, vina Benvenuti, Kaldir
Ocjenjivanje je rađeno po standardnoj i najprihvačenijoj metodi od 1-100 bodova koju propisuje O.I.V. Sa korigiranim pragovima za medalje koji se koriste na Vinistri od lanjske godine. Naravno da u ovome slučaju nam nije bio cilj da glumimo Vinistru i dijelimo medalje, ali u svakoj igri morate dobiti pobijednika pa je tako bilo i u našem slučaju.
| Velika zlatna medalja je od 92 do 100 bodova. | |||
| Zlatna medalja je od 87 do 91,99 bodova. | |||
| Srebrna medalja je od 83 do 86,99 bodova. | |||
| Brončana medalja je od 80 do 82,99 bodova. |
Komisija nije imala ni malo lak zadatak jer su sva vina bila jako dobra, kao i uvijek neka su se istaknula više, no niti jedno nije ušlo u kategoriju velike zlatne medalje. Na kraju je najbolje ocijenjena malvazija istarska “Sonata”, vinarije Dobravac iz Rovinja, koja je upravo sada u sjajnoj formi za pijenje i uživanje u njoj. Osim Sonate u kategoriju zlatnih medalja ušle su još i : Malvazija istarska “Festigia”,vina Laguna, Malvazija istarska “Montiron”, vina Medea, Malvazija istarska “Crna zemlja”, vina Cattunar. Sve ostale su ušle u kategoriju srebrne medalje.
Na kraju se nameće zakljućak da su Malvazije istarske iz jako dobre berbe 2018 još uvijek u dobroj formi neka čak trenutno i u optimalnoj formi. Vina se lijepo piju, skladna su , boja je večinom slamnata sa zlatnim rubovima a neke su malo više potegle prema zlatnom sjaju. Na nosu dominira nota zreloga voća, agrumi,menta te nota aromatićnog mediteranskog bilja. Sva su ugodno suha i pitka, neka mekša od drugih, sva imaju još uvijek dobru sviježinu i finu mineralnost te srednje tijelo, dobru ravnotežu i harmoniju.
Vjerujem da če vinari u budučnosti prihvatiti praksu koji već sada neki imaju, da malvaziju istarsku na tržište plasiraju kroz 3 etikete. Sviježu mladu, lepršavu i razigranu koja na tržište izlazi početkom godine. Srednju baznu malvaziju istarsku kao što su ove koje smo kušali, koja bi na tržište izašla nakon Vinistre, što bi i samoj Vinistri dalo veči značaj. I na kraju odležanu malvaziju koja bi se pojavila najranije slijedeće godine.
Kratki organoleptički opis pobjedničke Malvazije istarske : Vino krasi lijepa slamanto žuta boja,kristalno bistro, djelomično gusto. Na nosu se javlja nota narančine korice, breskve, mente . Suho, djelomično toplo, djelomično mekano, jako dobra sviježina, mineralno,ukusno sa srednjim tijelom. Harmonično vino , na after tasteu javlja se nota suhe mendule, lijepo se pije i u dobrim uvjetima čuvanja može trajati još barem dvije godine. Enogastronomski fantastična za topla predjela, moj favorit je rižoto sa Kvarnerskim škampima.
Enoteka, 07.06.2020 – Plavac mali Winemaker’s Selection, 2011, vinarija Korta Katarina, Orebić/ZOI Srednja i Južna Dalmacija
Enoteka, 31.05.2020 – Chardonnay Sur Lie,2017,vina Antunović,Dalj/ZOI hrvatsko Podunavlje
Enoteka,24.05.2020-Frühroter veltliner,2016 i 2017,Weingut Georg Schmelzer,Gols / Neusiedler See / Austrija
Gruzija 2019, drugi dio – Tbilisi
Nakon vrlo lijepih sedam dana koje smo proveli u regiji Kakheti,došlo je vrijeme za rastanak i pokret prema glavnome gradu Tbilisiju a naš dragi drug taksista Soso sretno nas je doveo do cilja.
Tbilisi je grad duge i burne povijesti, 458. godine osnovao ga je kralj Vakhtang I. Gorgasali, kralj Kavkaske Iberije, države prethodnice današnje Gruzije. Sagradio ga je na mjestu gdje je tijekom lova pronašao izvor termalne vode, pa zbog toga ime grada u prijevodu znači Vruće mjesto.
Ta pozicija koja je oduševila kralja, nalazi se u drvenoj četvrti Tbilisija koja se zove Abanotubani te se tamo i danas nalaze kupelji. Zbog položaja Tbilisija na Starom putu svile kupanje je postalo jako popularna aktivnost ne samo kod mještana, već i kod ljudi koji prolaze kroz grad na putu između Azije i Europe. Navodno je u 13. stoljeću u uporabi bilo preko 60 kupaonica, no danas ih ima samo oko desetak. Tbilisi se s vremenom razvijao kao značajna trgovačka postaja na putu između Europe i Azije. Njime su kroz povijest vladali razni vladari : Perzijanci, Bizantinci, Arapi, Turci. Pa 1122 opet na red dolaze Gruzijci pa su se malo izmjenjivali Mongoli, Perzijanci i Turci sve dok 1801 nisu došli Rusi čiji se utjecaj osjeća i danas.
Grad se prostire uz tok rijeke Mtkvari ili Kura kako je zovu Turci ili Kür za Azerbajdžance. Ova rijeka izvire u planinama Kavkaza i onda teče kroz Tursku zatim Gruziju i konačno kroz Azerbajdžan gdje se u gradu Neftčala ulijeva u Kaspijsko jezero, dužina joj je 1515 km. U gradu po nekim procjenama živi oko 1.300,000 stanovnika što je oko 1/3 populacije cijele zemlje, dakle dosta slično kao i u Hrvatskoj.
Zanimljivo je da je gradonačelnik Tbilisija najpoznatiji i najskuplji Gruzijski nogometaš svih vremena , Kahaber Kakha Kaladze koji je se uspjehom nastupao za Dinamo iz Tbilisija i Dinamo iz Kijeva no slavu je stekao igrajući za Milan čak 8 sezona i sa njime igrao tri finala Lige prvaka ( 2003,2005 i 2007) . U Gruziji se uz njega veže i nesretna tragedija kada su mu 2001 godine otmičari oteli brata Levana te tražili otkupninu koja nije plaćena, pa je 2005 godine brat pronađen mrtav.
Za boravka u Tbilisiju smjestili smo se u hotelu Ameri Plaza – http://www.ameriplaza.ge , dobrom i ugodnom hotelu sa standardne 4* . U Tbilisiju inače ima jako puno hotela za svačiji džep, od onih luksuznih sa 5* pa sve do hostela. U gradu smo primijetili dosta turista iz Arapskih zemalja poput Irana, Saudijske Arabije, Kuvaita, Katara , pa tako u zgradi gdje je smješten hotel postoje i zasebni apartmani i luksuzni stanovi koje većinom uzimaju gosti iz Arapskih zemalja.
Boravak u hotelu “Ameri Plaza” je predstavljala odličnu vrijednost za novac i cijena za četiri noćenja sa doručkom za dvije osobe je bila 666,00 Gel ili 222,00 € .
Hotel je vrlo čist ,uredan sa dosta dobrim doručkom i smješten je na dobroj poziciji. Sa svojom arhitekturom visoke zgrade u socijalističkom stilu,jako me podsjeća na Zagrebački hotel Panorama na Trešnjevci. Zapravo je čak smješten na sličnoj udaljenosti od centra grada kao i Panorama od centra Zagreba, dakle možemo zaključiti da smo boravili na Trešnjevci u Tbilisiju.
U Tbilisiju smo došli točno između pravoslavnog Božića i Nove godine pa smo tako mogli prošetati po njihovom Božićnom sajmu koji je bio postavljen jednom večem trgu te je dosta sličio na naše sa kuhanim vinom i svim ostalim svjetlucavim ukrasima koji prate vrijeme Božića i Nove godine.
Osim dobih vina imali smo priliku i kušati i nekoliko jako dobrih Gruzijskih “Craft piva” , jer Gruzija je zemlja sa izvrsnom vodom što je izvrstan start za proizvodnju dobrih Craft pivovara.
Zanivljivo da smo naletjeli i na Craft pivo Kozlović koji dolazi iz najveće Gruzijske Crnomorske luke, grada Batumi.
Zanimljivo je da smo u blizini hotela naletjeli na “Billy Burker’s Irish Pub”, mjesto u kojem se većinom skupljaju zapadnjaci koji žive u Tbilisiju. Mi smo slučajno ušli u njega te je na naše veliko iznenađenje na jednom od četiri velika TV ekrana upravo počinjala rukometna utakmica sa Svjetskog rukometnoga prvenstva koji se održavao u Njemačkoj, pa smo tako skoro svaku večer bili redovni gosti .
Sport je u Gruziji jako popularan , no zanimljivo je da je na prvome mjestu po popularnosti zapravo Ragbi, potom su nogomet i košarka i borilački sportovi. Sa terase naše hotelske sobe lijepo se je vidjelo nogometni stadion najboljeg kluba svih vrenena u Gruziji. Stadion nosi ime Dinamo Arena – “Boris Paichadze”.
Stadion je nazvan po legendarnom Gruzijskom nogometašu iz pedesetih godina prošlog stolječa kada je Dinamo Tbilisi igrao zapaženu ulogu u Sovjetskoj ligi te u dva navrata bio i prvak države (1964 i 1978 ) ali najveći uspjeh napravili su 13.5 1981 kada su u finalu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova pobijedili u Istočnoeuropskom finalu Carl Zeiss iz Jene sa 2:1. Stadion je sagrađen 1976 godine te danas ima kapacitet 54.000 , no rekord drži uzvratna utakmica protiv Liverpoola u Kupu prvaka kada se je natiskalo 110.000 ljudi -Dinamo-Livepoola 3:0.
Bez problema smo prošli pored ljubaznog čuvara te smo uspjeli napraviti par slika. Na njemu je Gruzija u kvalifikacijama za Euro 2012 pobijedila Hrvatsku sa 1:0, 26.3.2011 i to smatraju drugom od dvije najvećim uspjehom u svojoj mladoj povijesti , prva je kad su sa 1:0 savladali mrsku Rusiju godine 2003 , tada ih je trenirao naš poznati trener Ivo Šušak.
Glavni trg u Tbilisiju danas nosi ime Trg slobode a ranije u povijesti je bio poznat kao Erivansky trg u Carskoj rusiji ili pak u SSSR-u kao Berijin trg ili Lenjinov trg .
Do njega vodi prostrana avenija Rustaveli u kojoj se nalazi mnogo važih građevina. Već prvi dan dobro smo ispitali širi centar grada i jako je lijepo uređen, apogotovo je zanimljiv stari dio grada koji se nalazi na desetak minuta lagane šetnje od glavnog trga. Ono što treba istaknuti je da smo cijelo vrijeme boravka u Tbilisiju svugdje imali izvrstan WI-FI signal i da se je uz Google maps bilo lako snalaziti se.
Eno gastronomska scena u gradu je vrlo dobra, te ima dosta dobrih restorana ali i dosta restorana brze hrane u kojima se većinom hrani domaće stanovništvo. U starom gradu nekih deset minuta šetnje od Glavnog trga prema Metekhi mostu koji je je glavni cestovni most u gradu, otkrili smo jako fini lokal po imenu “Organique Josper grill bar”.
Nismo se previše oslanjali na preporuke sa Tripadvisora jer su se one pokazale poprilično nepouzdane , već smo išli na vlastitu ugostiteljsku intuiciju koja nas nije iznevjerila. Na ulazu u restoran je postavljena sjajna iscrtana tabla koja označava i pokazuje iz kojeg kraja Gruzije dolaze koji proizvodi.
Lokal je jako lijep i moderno uređen a na meniju dominiraju mesna jela, kao što možete vidjeti iz priloženog menija cijene su za naše prilike vrlo korektne, cijene su navedene u GEL a omjer sa Eurom je 1:3 .
Restoran je raspoređen na dva kata, no pošto je bio siječanj dakle skroz van sezone, nije bila neka prevelika gužva .
Tbilisi ima prekrasno izletište Mtatsminda Park koji je smješten na vrhu brda Mtatsminda s pogledom na Tbilisi. Na vrhu brda dominiraju veliki kotač “Giant Wheel” poput Londonskog koji je i najposječenija atrakcija u parku Mtatsminda, visok je 65 m. Ovaj divovski kotač završava jednu krug za 10-12 minuta, a visinom se ističe i TV toranj.
Park Mtatsminda se nalazi na 770 metara visine, najviša je točka Tbilisija, rasprostranjen je na površini većoj od 100 hektara. Dobro je povezan sa gradom i okolicom ali najatraktivniji je dolazak uspinjačom koja je sagrađena davne 1905. godine. Uspon počinje u ulici Chonkadze te je duljina pruge 501 m a uspon je pod kutom od 30 °.
Na vrhu brda odmah po izlasku iz uspinače smještena je velika zgrada sa trgovinama i restoranom Funicular koji ima zasigurno jedan od najljepših pogleda u gradu. U parku je smješteno i bezbroj ostalih ugostiteljskih objekata te nekoliko zabavnih parkova za djecu.
Na donjoj adresi možete pogledati kako virtualno izgleda park :
Zadnji dan našeg boravka posjetili smo također jedan vrlo važan monumentalni spomenik “Majka Gruzije” ili “Kartlis Deda”. Kip je postavljen na vrhu brda Sololaki 1958. godine, kada je Tbilisi proslavio svoju 1500. obljetnicu. Istaknuti gruzijski kipar Elguja Amashukeli dizajnirao je dvadeset metara visok aluminijski lik žene u gruzijskom nacionalnom ruhu. Ona simbolizira gruzijski nacionalni lik: u lijevoj ruci drži zdjelu vina kako bi pozdravila one koji dolaze kao prijatelji, a u desnoj je ruci mač za one koji dolaze kao neprijatelji.
Za zadnji dan nakon obilaska Majke Gruzije posijetili smo i jedan dosta hvaljeni restoran Culinarium Khasheria, koji je lociran u dijelu grada odmah do starih kupelji u Abanotubaniju .
Vlasnica restorana je poznata Gruzijska chefica Tekuna Gachechiladze koja ga je pozicionirala kao restoran koji se specijalizirao za zdravu, “gruzijsku kuhinju protiv mamurluka”. Objek je jednostavno namješten,toplog izgleda i svijetlih boja, dobro je posiječen. Ima mali jelovnik i u odnosu na ostale lokale malo je skuplji te je kako bi se reklo fency lokal za mlade bolje platežene klijente, a vikendom radi do 02:00 ujutro da bi se party klijentela imala gdje okrijepiti.
Za kraj po prvi puta u životu dočekali smo i pravoslavnu Novu godinu točno noč pred odlazak iz ove lijepe zemlje. Krajnji zaključak je da smo se jako lijepo proveli i da bismo se vrlo rado ponovno vratili. Gruzija krije mnogo lijepih mijesta , ima izvrsnu hranu i vina ,ljudi su dragi i dobri i ako se želite dobro provesti preporučam da posijetite ovu lijepu zemlju.
