Pavlomir

Pavlomir
Glavna zgrada vinarije Pavlomir

Ne znam koliko često Vas  put nanese u Novi Vinodolski, lijepo Primorsko mjesto na pola puta od Rijeke do Senja. U sadašnjem političkom momentu poznato po tome da je upravo njegov bivši gradonačelnik jedan od omiljenih ministara u Plenkovićevoj vladi –  Oleg Butković. Ja dugo nisam bio u ovome gradiću,osim što sam par puta prošao kroz njega kada bih put za Dalmaciju kratio prolaskom preko Žute lokve ili sam odlazio na Rab. A znao sam da se u Novom Vinodolskom vrti jedna lijepa vinska priča u režiji Miroslava Palinkaša,vrijednog poduzetnika kojega sam upoznao pred petnaestak godina na jednoj od Vinistra koje su se održavale u staroj Porečkoj sportskoj dvorani. Najčešća poveznica sa Novim Vinodolskim dugo mi je bio pokojni Ivan Sokolić,jedan od najcjenjenijih poslijeratnih socijalističkih enologa,a koji je ujedno bio Filipanski zet (opa.selo Filipana u opčini Marčana).

Tečaj Pavlomir
Unutrašnjost višenamjenske glavne sale.

Novljansko polje je u povijesti imalo zasađeno 600 ha vinograda,no zbog razno raznih okolnosti kroz povijest,vinogradi su jednostavno nestali,a žlahtina je svoje svijetle trenutke počela doživljavati na Vrbniku koji se nalazi točno ispred Novog Vinodolskog. Dugo se je postavljalo pitanje da li je prvo bila kokoš ili jaje,to jest da li je žlahtina sa Vrbničkog polja došla u Novljansko polje ili je bilo obratno, no dokazano je da je original ipak iz Novljanskog polja. Miroslav Palinkaš je sa obitelji za vrijeme domovinskog rata stigao u prognanstvo u Novi te je sa ostali radnicima Vupika pokrenuo proizvodnju vina na zapuštenom imanju Pavlomir koje se nalazi nedaleko od Novog na putu prema Bribiru. Vinarija Pavlomir, je dugi niz godina poslovala u sastavu Vupika ne kasnije je privatizirana te je sada Miroslav Palinkaš večinski vlasnik,a u posao je uključena cijela obitelj. Nedavno sam sudjelovao na tečaju prve razine Hrvatskog Sommelier kluba koji je održan u vinariji Pavlomir te sam detaljno u pratnji gospodina Palinkaša prošao cijeli pogon vinarije. Danas vinarija Pavlomir obrađuje 40 ha vinograda te dominira Žlahtina,mada im je i chardonnay jako dobar a od crvenih sorti dominira cabernet sauvignon a imaju i jako dobre pjenušce pogotovu cuvee 1288. Uglavnom ako Vas put nanese u Novi Vinodolski skrenite na prvom kružnom toku grada lijevo prema Bribiru i za jedan kilometar sa desne strane vidjet čete ovo lijepo imanje. U sastavu vinarije nalazi se i prostrana kušaona,dučan a uskoro otvaraju i restoran.

Vinitaly

 

Prošlu nedelju 9.4 u Veroni je započela 51. po redu Vinitaly, vinski sajam koji je po prvi put organiziran sada već davne 1967 godine. Ovo je uz sajmove vina u Bordeauxu i Dusseldorfu najznačajniji vinski događaj na starome kontinentu i posječuje ga mnogo ljubitelja vina iz cijeloga svijeta. Događaj se odvija u 18 različitih hala,koje su drukčije uređene i postavljene. Ovdje se vladaju po principu tko ima više,taj ima raskošniju halu i štand u njoj. Po raskoši dominiraju najrazvijenije talijanske vinske regije poput Toskane,Lombardie i Piemonta . Dakle veće vinske regije imaju zasebne hale a manje vinske regije su smještene zajedno,mada i nama neke relativno nepoznate regije , poput Marche nastupaju u zasebnoj hali.

Vinitaly 2 Neew
Pred ulazak na sajam treba dobro zapamtiti raspored hala.

 

Prvi put sam ovaj značajni sajam posjetio još 2006 kad me je tamo odveo stari BBB , Željko Bročilović Carlos – jedan od največih vinskih autoriteta na području šireg regiona, koji je tamo već tada bio kao doma. Ah sjećam se i krasnog hotela Belvedere,ali tada još nije bilo booking.com pa čak i precizni tipovi poput Carlosa mogu počiniti sitnu grešku kod rezervacije. Potom sam redovito dolazio još četiri puta,ali nekoliko zadnjih godina nažalost zbog poslovnih obaveza preskočio sam odlazak na ovaj sajam, no nije se mnogo promijenilo osim cijene ulaznice koja danas iznosi 80,00 € , ako se kupuje na sajmu ili pak 75,00 € u pretprodaji preko interneta,no sijećam se da je 2010 godine, 70,00 € bila cijena za dva dana. Ovaj put bio sam u društvu  jake  sommelierske ekipe (Savić,Sokač,Družeta,Cinkopan,Prgomet i doktor Mikinac), a dečkima je ovo bio prvi susret sa ovakvim tipom sajma,pa smo degustirali dosta detaljno razne sorte iz različiti Talijanskih regija. Nažalost teško je u jedan dan previše toga kušati,po meni je potrebno ostati barem dva dana, no vrijeme je novac. Kad se  gleda po kvaliteti vinskih regija još uvijek je po meni dominantna Toskana,no interesantne su i ostale regije poput Campagne, Abruzzo,Marche i Umbrie, ma zapravo realno gledajući mislim da je svaka Talijanska regija interesantna u jednoj mjeri te da u svakoj ima dobrih vina.

Vinitaly 1
Doktor Mikinac i moja malenkost.

Kao pravi lokal patrioti  kušali smo naravno Malvasiu, vinarije Biagi,2015 koja bila jedno fino i pitko vino a dolazi iz regije Abruzzo,nije bila loša ali naša je ipak bolja :))))

Malvasia Biagi new

Tijekom dana probali smo jako puno dobrih vina, neka su nas iznenadila više , neka manje, ali upravo to i je draž posjeta ovakvim sajmovima. U hali Palaexpo smještena je bila Lombardia,te su mi svidjela  neobična  crvena vina iz najsjevernijeg dijela ove regije, Valteline koja nam je sjajno prezentirala sommelierka Valentina na štandu vinarije Fay . Nebiolo ili kako ga u tom djelu Italije nazivaju  Chiavennasca je fino mekano , nježno vino sa lijepim svježinama. Kad je čuo da smo iz Hrvatske,pozdravio nas je i  vlasnik vinarije Marco Fay, koji poznaje Hrvatsku jer je kao mladi enolog pomagao letečem Talijanskom enologu Robertu Cipressu u radu na projektu Mendekova Dingač selekcije u berbi 2003.

Valtelina
Valtellinaina Superiore,2014

U hali Lombardija probali smo i nekoliko jako dobrih Franciacorti koje me uvijek iznova oduševe svojom kvalitetom te i dalje smatram da su a pair sa baznim šampancima. Osobno sam  htio probati Bellavistu, prvu Franciakortu koja se je legalno uvozila u Hrvatsku još 2002 godine od strane Gualca Bevillaque , no probali smo još nekoliko jako dobrih Franciakorti,većinom na bazi Chardonnaya i Pinota crnoga. Ovdje smo susreli i velikog vinskog maga svjetske vinske scene Stevena Spuriera.

Franciacorta
Franciakorta Berlucchi

U hali 6 smješteni su nam bili prvi susjedi iz Goriških brda te Veneto , Friuli Venezia Giulia i Alto Adige. Pristojno smo pozdravili braču Slovence iz Goriških brda,pogotovo druga Dolfa,a zastali smo u  dijelu  kod Alto Adige te probali izvrsna bijela vina poput svježih Sauvignona bijelih, te Gevurtztraminera ali i Pinota crnih,te autohtonih Lagreina, a jako mi se  je dopao cuvee bijelih sorti  “Bautzanum”.

Malojer Alto Agide
Bautzanum cuvee

U hali broj 10 smjestila se je regija Piemonte,te smo krenuli od izvrsnog bijeloga Arneisa, preko Dolceta i Nebiola i Barbaresca ali jedno od iznenađenja nam je bilo i pjenušavo vino na bazi Nebiola, Casina Bric  koja dolazi vinogorja Langhe, a ovaj pjenušac potpisuje vinar i enolog Gianluca Viberti, uglavnom sjajan pjenušac koji vrijedi kušati.

Nebiolo spumante
Degustacija pjenušaca Casina Bric

Bili smo i u  hali 6 u kojoj su se smjestile dvije sjajne regije Sicilija i Umbrija. Kušali smo jako dobar Nero d Avola od vinarije Molino a Vento, puno i moćno crveno vino koje nam se jako svidjelo,te nekolio Marsala i Malvasia delle Lipari. U dijelu Umbrie probali smo nekoliko jako dobrih Sangiovesea i nekoliko  dobrih bijelih vina.

Nero d Avola
Nero d Avola Molino a Vento

U jednoj manjoj hali smjestila se je i vrlo bitna vinska regija,Campania ,  probali sjajna bijela vina poput  Fianno di Avelino i Greco di Tufo , te crvena vina dobivena od sorte grožđa Aglianico a posebno je bio dobar Taurasi Reserva od vinarije D antiche Terre.

TaurasiA  za kraj je  ipak ostala prava poslastica  Toskana. Meni osobno najdraža Talijabska vinska regija, prvenstveno jer Istra jako podsječa na nju. Ovdje smo vidjeli puno raskošnih štandova od velikih igrača poput Antinoria , Frescobaldija i ostalih. No ja sam se koncentirao na nekoliko manjih vinarija iz Bolgherija i Maremme a obavio sam i lijepu degustaciju na štandu vinarije Mastrojanni koja posluje u sastavu močne Illy grupe, te je Richardo Illy osobno i bio nazočan na štandu.

MastrojUglavnom da zaključim , bio je ovo sjajan posjet, ne baš jeftin ali isplatio se je svaki € koji se potrošio na ovaj jednodnevni izlet. osim vinskog dijela u hali Sol & Agrifood bilo je i ostalih  namirnica poput narezaka,piva,kave,čajeva i voda. A u jednom velikom šatoru  koji je nazvan EnoLitech, bila je postavljena i ugostiteljska oprema od čaša do frižidera na dalje. Lijepo je bilo putovati u kvalitetnom društvu,a moram priznati da mi je povratak djelovao krači nego dolazak jer smo po sjedanju u mini-bus svi vrlo brzo zaspali opijeni  miomirisima vina i probudili se negdje oko Trsta.

Moreno Coronica

U četvrtak 30.3, imao sam čast i zadovoljstvo biti u biranom društvu koje je jedan od najboljih Hrvatskih vinara Moreno Coronica pozvao na druženje !  A dan je bio pravi proljezni, prekrasan i sunčan te kao stvoren za ovako nešto. Polako se je pred imanjem skupljalo šaroliko društvo distributera, sommeliera i vinskih znalaca koji se svi međusobno dobro poznaju. Nakon akademskih 15 minuta Moreno je naredio pokret u razgledavanje podruma i obilazak kompletne linije,od prijema grožđa do barrique podruma. Potom smo se u prostranoj degustacijskoj sali malo okrijepili i osvježili sa malvazijom istarskom iz 2015,koja je upravo sada u sjajnoj formi,uz kanape sa bakalarom i malo sira,taman da se prizalogaji pa usput probali i “Gran Malvaziju” 2015 koja još leži u bačvama. Nakon okrijepe krenuli smo u razgledavanje vinograda i to turističkim vlakićem kroz vinograde,uz stručno vodstvo Morena osobno . Putovanje kroz brajde trajalo je jedno nogometno poluvrijeme sa produžetkom :)))), jer smo imali nekoliko zaustavljanja,da bi nam Moreno mogao detaljno objasniti pojedine dijelove vinograda. Ovo mi je bio najbolji dio posijete jer smo vinograde upoznali od A-Ž te sada točno znam prave točke o kojima sam do sada samo slušao. Nakon završetka prvog dijela, krenuli smo u Brtoniglu,točnije Hotel Restoran “San Rocco” na ručak, a po dolasku nas je pjenušcem dočekala sjajna ekipa domačina predvođena uvijek elegantim Teom. U jednom od najljepših Istarskih vrtova,nastavili smo druženje uz Coronicin pjenušac  “Due” uz kojeg smo “maznuli” svatko par oštriga te čekali da se kompletira cijela lista gostiju,jer nisu svi bili u brajdami. Ovdje na se pridružila ZG bojna pozbata kao Suhi & CO koja je neizostavna na ovakvim druženjima. Kad smo se okupili Moreno nas je pozdravio i krenuo je izvrstan ručak,lagan i lepršav , jako dobro sljubljen uz nova vina koja bi tek trebala ugledati svijetlo dana. Obitelj  Fernetich i njihovi vrijedni ljudi bili su na vrhuncu zadatka kao i mnogo puta prije te je ovo bilo jedno sjajano eno-gastro druženje uz Coronicina vina.Vlakić.jpg

 

Le cite du Vin

DSC_0492~2 - Copy - CopyAko se bavite vinom ili ste usko vezani uz vino onda je nezaobilazna destinacija koju morate posjetiti, muzej vina u Bordeauxu “Le cite du Vin”!  Sjajna moderna građevina koja je smještena na sjevernoj strani grada koji se kako sam mogao primijetiti  užurbano gradi. Na toj strani grada nalazi se i novi  nogometni stadion “Matmut Atlantique” na kojem je Hrvatska ostvarila povijesnu pobjedu nad Španjolskom na lanjskom Europskom nogometnom prvenstvu. Uglavnom  “Le cite du Vin” je definitivno nešto posebno u čemu može uživati cijela obitelj koja se odluči za jednodnevni izlet. Ulaz je 20,00 € što uključuje i dvije čaše vina na osmom katu tornja sa kojeg se pruža sjajan pogled na veći dio Bordeauxu i okolice. Odmah na ulazu desno nalazi se izvrsno opremljen shop sa vinima iz cijelog svijeta,a našu zemlju predstavljaju vina Krauthaker,Feravina i Jako vina. Kada uđete u multimedijski prostor dobivate čitač -slušač koji liči na I – phone 4 te sa njime na svakome multimedijskom punktu možete na jeziku koji odaberete  poslušati tekst koji je karakterističan za taj punkt. Nakon 3-4 sata provedena u muzeju,čovjek ogladni pa se možete se okrijepiti u restoranu na sedmom katu tornja,koji ima sjajnu kuhinju (jedan od boljih Entrecôtea koje sam probao)  vinska lista im je u elektronskom obliku na “tabletu”,pa možete vidjeti i sliku vina ako niste baš viješti sa Francuskim nazivima vina. A na kraju kada u garderobi pokupite jaknu u oči vas bode shop sa svime vezanim uz vino,od literature do kozmetike i ostalih potrebština. Ukratko provedete jedan lijepi dio dana u vrlo ugodnom prostoru i bez problema ostavite 100€ po osobi a niste ni osjetili,e to se zove umjetnost ponude i potražnje,gdje nema mjesta improvizaciji.

Prvi Istarski Gin

Konačno smo dočekali prvi Istarski Gin. Luka Rossi jos mi je lani pričao o ovoj svojoj ideji koju je konačno uspio sprovesti u djelo. Kušao Sam ga samoga iz znatiželje te naravno u kombinaciji sa Tonicom, definitivno je drukčiji od standardnih Ginova koji su  prisutni na tržištu. Nježan, elegantan i vrlo pitak, a na after-tasteu javlja se jedna nježna nota u kojoj dominira Smrikva i narančina kora, izvrsno mu paše svježi krastavac ili feta limete. Vrlo bitan detalj je odabir tonica,nikako ne preporučam standardni Bitter lemon od 1,5 litara,već tonic iz malih bočica.ja sam probao sa šest različitih i kombinaxija je bila sjajna.Luka Rossi za slijedeči period  sprema jos jedno sjajno iznenađenje u svome “laboratoriju ”  a radi se o XO brandyu za koji je već kreirana posebna boca. Dakle mogu zaključiti da destilerija Rossi iz Bajkini postaje jedna jako ozbiljna destilerija koja stalno diže standarde svojih proizvoda. Rakije već poznajemo jako dobro a među njima ne smijemo zaboraviti onu od žutog muškata ili pak od malvzije Istarske, a medica i biska su se već dokazale kao standardno jako dobri proizvodi. Dakle Rossijevi grabe dalje i dokazuju se na raznim poljima,vina su se prva etablirala a sada na red dolaze destilati.Rossi-Gin Continue reading “Prvi Istarski Gin”